SVETI AMBROZIJE
U srijedu 07.prosinca 2016.g u 18:00 sati u Crkvi Sveta Katarina u Zagorskim selima održala se misa i blagoslov pčelarske zastave Udruge pčelara „Dar prirode“ Jesenje povodom blagdana Svetog Ambrozija zaštitnika pčela i pčelara. Na misi je bilo nazočno oko tridesetpet pčelarki i pčelara iz KZŽ kao i pčelari iz naše udruge. Pored mise povodom blagdana Svetog Ambrozija velečasni Milan Juranić kao i sam pčelar dotaknuo se i povijesti pčelarstva od doba stvaranja cehova i korištenja pčelarskih proizvoda te izrade prvih voštanih svijeća koje su se koristile prilikom obavljanja službi u crkvama. Ovakva misa povodom blagdana Sv. Ambrozija u Zagorskim selima se održava već drugu godinu zaredom na inicijativu Saveza pčelarskih udruga KZŽ te smo predložili da se ista tradicionalno održava dalje svake godine u istoj crkvi što je i zajednički prihvaćeno. Po završetku mise svi pčelari su se okupili u zgradi općine Zagorska sela pa se dalje družili uz domjenak i pjesmom do kasno navečer.
Više o svetom Ambroziju: link
https://www.vjeraidjela.com/sveti-ambrozije/
PČELINJA ZAJEDNICA U PRIRODI
Naš kolega pčelar Ivan Sivec iz Konjščine na pčelinjaku koji se nalazi u Zajezdi pronašao roj koji si je već stvorio svoje stanište. Roj je od proljeća i zbog guste vegetacije nije bio opažen ranije. Pčele su napravile već dosta saća u kojem je bilo puno meda. Interesantno zajednica je bila vrlo jaka što je zanimljivo jer je ista bila bez kontrole i liječenja. Postavljamo si pitanje? zajednice koje su pod nazorom i pravovremeno liječene sa dodatnom prehranom nisu tako jake kako je ova koja je sama preživjela u prirodi. Da li pčele u divljini bolje preživljavaju nego u kontroliranim zajednicama pitanje je za diskusiju. No međutim iz iskustva iz Like jedne godine kada smo selili pčele napuštena pčelinja zajednica je bila prevrnuta i pola okvira je bilo pod vedrim nebom ista je preživjela zimu , naravno ista je imala obilno zimske zalihe hrane. Dokaz je to da prirodno rojenje i dosta zimske hrane pčelinja zajednica bez problema može prezimiti bez dodatne kontrole. Ivanovu zajednicu smo pospremili u kutiju koju je Ivan prethodno izgradio i služit će ko atrakcija u apisariju za pokazivanje.
MEĐUNARODNA PČELARSKA KONFERENCIJA
U subotu 29.10.2016. pčelari naše udruge su pozvani i sudjelovali su na Međunarodnoj Pčelarskoj konferenciji koja se održavala u R. Mađarskoj u gradu Nagykanizsa. Tema ovogodišnje konferencije je bila Varoa Destructor, nametnik koji još i danas stvara probleme pčelarima i pčelama. Predavači su bili iz Slovenije , Mađarske i Hrvatske, hrvatski predavač je bio Zlatko Tomljenović dr. vet. med. iz Samobora savjetnik za pčelarstvo u savjetodavnoj poljoprivrednoj službi pri ministarstvu poljoprivrede RH. Danas u Hrvatskoj ima samo nekoliko VMP sa djelatnim tvarima , kumafosa , timol i fluvalinat . U Mađarskoj ima 20 vrsti VMP sa spomenutim djelatnim tvarima tako da mađarski pčelari imaju veći izbor u odabiru VMP nego mi u Hrvatskoj. U konačnosti zaključak je da bi se svi pčelari trebali pridržavati dobre pčelarske prakse , da se sustavno boriti protiv Varoe jer je ona pored negativnog djelovanja na pčele još i prenosnik raznih bolesti i da sa ovim lijekovima koje koristimo možemo držati varou pod kontrolom. U Mađarskoji i Sloveniji se i dalje vrše istraživanja i traže se druga moguća rješenja u suzbijanju Varoe Destrucktor. U Mađarskoj je još dozvoljena upotreba Amitraza kao djelatna tvar u VMP u borbo protiv varoe, a u Hrvatskoj je službeno za sada zabranjeno odnosno Amitraz se ne nalazi na registru VMP. Kako smo saznali na konferenciji da će se u Mađarskoj za koju godinu ukinuti upotreba Amitraza u liječenju pčela protiv varoe, a sami mađarski pčelari ističu da je još amitraz najučinkovitiji u suzbijanju spomenute bolesti i ta činjenica da neće biti amitraza je prihvačena sa nelagodom. Što se sada tu krije, da li opet farmaceuti imaju svoj interes jer oni samo gledaju zaradu,a nije ih briga za opstojnost pčela koje u prirodi vrše oprašivačku djelatnost što je jako bitno i za opstojnost živih bića na kugli zemaljskoj.
Konferencija je bila jako interesantna gdje je dobro uvijek ukazivati na probleme koje pčelari imaju te da se ne zanemare pčele i da se stalno potiče da se vrše neka nova istraživanja i rješenja u suzbijanju raznih bolesti te da se moramo prilagođavati novo nastalim globalnim klimatskim promjenama koje jako utječu na razvoj pčelinjih zajednica, a sam tim se stvaraju nove bolesti kao što su virusi koji još do kraja nisu istraženi.
NEIZMJERNA ŠTETA ZA PČELARE
Onoga što su se pčelari pribojavali se ostvarilo, smrznuo se bagrem.
Razvoj pčelinjih zajednica od ranog proljeća je dobro krenuo, zajednice su dobro kondicijski ušle u to razdoblje i spremne dočekale cvatnju livada i voća. Prinos meda je za to doba bio dobar no međutim krenulo je loše vrijeme i od tada su počele muke za pčelare. Noćne temperature su bile dosta niske isto kao i dnevne, pčela je dosta trošila med jer je u tom trenutku u zajednicama bilo puno legla i mladih pčela koje su počele trošiti velike količine zaliha meda. Pčelari su odmah krenuli sa poticajnom prehranom no međutim matica je prestala sa nošenjem jaja jer je pčela osjetila vanjski loš utjecaj klime bez obzira što je bila simulacija prehranom pčelinje zajednice. U tom periodu pčelinja zajednica je uskraćena za jednu generaciju pčela. No krenulo je ono čega smo se pribojavali a to je bio jaki mraz odnosno noćna temperatura koja se spustila i do –7°C i bagrem se smrznuo, mislim da je od toga dana pčelarska sezona završena za pčelare. Nakon sedam dana bile su vidljive neizmjerne štete na bagremovim stablima. Obilazeći veliki dio terena konstatirali smo na licu mjesta da je cca 80% bagremovih šumaraka propalo od posljedica smrzavanja, jedino je bagrem ostao pošteđen koji je na većoj nadmorskoj visini i to negdje od 220 m i više. Stablo bagrema je potamnilo tako da se nakon dvadeset dana još uopće ne nadziru novi zeleni izbojci . S obzirom da ovakvo nismo još doživjeli ne znamo kakve će biti posljedice dalje.
Seleći pčelari koji imaju pčelinjake na vozilima će moći tražiti vrhove gdje je bagrem ostao neoštećen, a cca 90% pčelara neće biti u mogućnosti da preseli pčele i neće imati te sreće, a ni svi ne možemo na vrhove sa pčelama.
Što preostaje pčelarima dalje, pitanje je sada? Logično ako neće biti kestenove paše koja je svaku godinu sve slabija kao i jesenska i livadna paša pčelari će trebati prihranjivati pčele šećerom da pribave zimske zalihe da bi prezimile zimu i opet sa strepnjom čekali drugu pčelarsku godinu. Pčelarim već trideset godina a i drugi pčelari koji još i duže pčelare nisu doživjeli takovo nešto, priroda se gadno poigrala sa pčelarima , naravno stradale su i druge kulture , vinogradi i voćnjaci.
Bili smo svjedoci pretprošle godine koja je bila katastrofalna godina ali ova je još zasigurno deset puta gora.
Pčelarima nema druge nego krenuti u trgovačke centre kupiti tone šećera i krenuti prihranjivati ako žele da pčele ostanu žive do druge godine, žalosno ali stvarno.